Puštam iz sebe misli ko ptice iz krletke i kad god sam najmoćnija slijepac prelazi cestu a desna mi noga zakoračila u crveno pošteđena suvišnih pitanja slomila sam rukovet maštarija i ogoljela se podala suncu mjesecu lončanici zemlje topla kiša babljeg ljeta uvlači miris u veliki krevet i da sam s tobom bila bih za […]
Večer s dva leptira Pročitaj više »
Ej ti da da baš ti što tako uspravno ulicom hodaš trebaš li ljuljačku Oprosti ta ti si tako ozbiljan građanin koji se godinama ne vere po nakrivljenim borovima Ali ipak trebaš li ljuljačku – onu moju Što kažeš da se ne sjećaš ni ljuljačke ni krila s kojima sam na nju slijetala Ne vjerujem
Šizoidno kruženje prostorom s puno finih pokreta lagana iritiranost zgusnutim vremenom i osjećaj beznačajnosti što me prati u stopu dok prostirem prozirni stoljnjak od rose Par porculanskih oblutaka distancirano promatraju moje ruke kako im pridodaju metalnu oštiricu nježno umotanu u svileni ubrus Umjesto cvijeća na sredini stola postavljam srce Još samo da otvorim prozor i
Nedjeljni ručak Pročitaj više »
Bilo je ljeto. Izašla sam popiti svoju kavu u kafiću gdje sam mogla sjediti sama, ne pričati ništa i biti mirna. Sjela sam i naručila kavu. Pogledala sam malo u desno i vidjela te kako dolaziš i osmijeh tvoj upućen meni. Upitao si možeš li sjesti. Nisam imala ništa protiv jer to si bio ti.
Što će nam ostati ako danas potrošimo svu tugu Kako i s čim ćemo dogodine /ako godine bude/ izlaziti iz sebe ko iz skrovišta Kako ćemo jecati ako danas potrošimo svu tugu i što će nam ostati za bijeli list papira još tako nevin i čist Tek se sluti a već smo spremni pojesti sami
Iza svake pripovijesti leži jedan ubod igle u nepce, jedno uzaludno postponoćno prelaženje mosta, traganje za sazvježđem Velikog medvjeda kojeg su prekrili Aristofanovi oblaci i umjetno prikrivena bolnost gležnja koji viri iz lakiranih cipela. Doći će dan, obećali su mi, kada će u glinenom potkrovlju i sunce biti nalik mjesecu, bdijenje i mjesečarenje na tirkiznoj
I sunce će biti nalik mjesecu Pročitaj više »
Na dva puta sam jako željela otići. Jedan se trebao dogoditi u četvrtak, putovanje je imalo posebnu svrhu i željela sam doputovati u Veliki grad. Ispostavilo se da za mene to nije moguće. Autobus koji vozi ide autoputem i trebala bih doći negdje na autoput da se ukrcam. Doista nemam nikoga tko bi me kroz
Ostajem u stanu Pročitaj više »
Dragi mama i tata, ovo je mjesec u kojem se puno piše o osobama kao ja. Ali piše se u novinama i na TV se govori pitajući vas o meni. Znam da vam je teško sa mnom od kad sam se rodila. Morali ste od doktora do doktora. Niste znali zašto sam drugačija. Bilo
Pismo autističnog djeteta roditeljima Pročitaj više »
I walk alone through all my life and I am still alive I am alone in this moment right now knownig that my problem is only mine knowing that you have bigest problems and I know that you are right I wish I could help you with your problems, but you never asked me to
Budim se Onako polako kao i prije već poznato kao iz dubokog sna u kojeg upadneš ne zato jer ti se spava nego bilo je to više kao nestanak previše udaraca verbalnih i neverbalnih čudnih nekih scenarija u kojima ne znaš zašto se sve to događa srušilo se i urušilo još jednom tlo pod mojim
Zadnji put kad sam te vidjela, nisam te gledala a opet sve sam vidjela. To tajanstvo neimanja emocija pojavilo se kao poklon niotkuda meni za tebe. Čula sam kako si u jednom trenutku izrekao: evo “moja LeeLoo”. Nisam ništa kazala ali sam čula. Te posvojne zamjenice moja, tvoja, njegova: kći, majka, supruga, suprug, sin, sestra
LeeLoo nije: tvoja. Pročitaj više »
Poštovani liječnici opće medicine, budući sam se dva puta, kod dva različita liječnika, našla u vrlo neugodnoj situaciji jer sam prešla vrijeme koje vam je na raspolaganju za jednog pacijenta, molim vas: Izvjesite na vrata svojih ordinacija točno vrijeme koje imate na raspolaganju za svakog pojedinačnog pacijenta kako me ubuduće ne biste, zbog mog neznanja
