Šizoidno kruženje prostorom s puno finih pokreta lagana iritiranost zgusnutim vremenom i osjećaj beznačajnosti što me prati u stopu dok prostirem prozirni stoljnjak od rose
Par porculanskih oblutaka distancirano promatraju moje ruke kako im pridodaju metalnu oštiricu nježno umotanu u svileni ubrus
Umjesto cvijeća na sredini stola postavljam srce
Još samo da otvorim prozor i možemo sjesti blagovati nedjeljni ručak –
za svečanim stolom s jedne strane sjedi zaustavljen pogled nasuprot njemu sjedi i jede vrijeme moje dijete – Tišna.