Ti znaš ne obilazim više mjesta na kojima smo se sretali makar mi noga sama krene i uputi se onda se sjetim nije više moguće slučajni susret i pogled kava ili što god već Ti znaš što pitam se možda sve rjeđe al ipak pitam se gdje su ti misli letjele taj dan i jel […]
Postoje neki ljudi koji ostanu nevidljivi većini jer su drugačiji pa se stalno prilagođavaju da ih se prihvati sve do trenutka kad potpuno iscrpljeni ne odu u svoju pustinju gdje ih nitko ne vidi ne prosuđuje i ne osuđuje Na sigurno mjesto gdje mogu biti ono što jesu I na tom mjestu oni žive sami
Oprosti vjetre što neobazrivo plutam u tvojim zamasimai mjerim ti vrijeme od jednog do drugog udaranije to iz zlobe nije ni iz navikea samo mi se čini da bi moglo biti iz ljubavikažem oprosti vjetre što srce postavljam ko preprekuka vjetrenjači kojoj si se uputio okretati krilajezera su krug beskrajne misli zato me privlačevjetrenjače mogu
𝐙𝐚 𝐤𝐫𝐚𝐣 𝐨𝐝 𝐦𝐞𝐧𝐞 𝐯𝐣𝐞𝐭𝐫𝐮 (in memoriam) Pročitaj više »
Kažu mi da je umro čovjek koji me je volio javno nosio na rukama preko mosta jednog ljeta smijući se i ponavljajući ljudi ona me voli kažu mi da je umro čovjek kojeg sam voljela javno i nismo se pozdravili i ne znam gdje su ga pokopali kažu mi da je umro i ne vjerujem
Kažu da je umro Pročitaj više »
Ne vraćaj seOnima koji su ti dva puta slagali Ne vraćaj se Onima koji su te dva puta prevarili Ne vraćaj seOnima koji su te dva puta povrijedili Bez obzira što si im oprostilaBez obzira što si ih opravdalaBez obzira što te pamćenje na njih njima vraćaNe vraćaj seBudi ona koja je naučila Budi ona
Nemaš ti autizam rekla mi je mama jedna ti si sramežljiva i osjetljiva svi smo to Nemaš ti autizam rekla mi je mama druga znam ja njegovog sina Nemaš ti autizam rekao mi je tata jedan Gledao sam “Kišnog čovjeka” Dvije godine govorite mi: Lažeš! Bez razmišljanja što ću ja s vašim riječima Ne znajući
Nemaš ti autizam – lažeš Pročitaj više »
Umorna sam od nesporazuma s prijateljima i onima koji to nisu uzalud svo objašnjavanje Mogu na čelo napisati ; autistična sam isto će biti Mogu tisuću puta ponoviti isto će biti Od laži sam umorna od lažnog suosjećanja od svojih krivih interpretacija vaših postupaka umorna sam od konflikata od ekstremizama lijevih i desnih umorna sam
Izgledala si mi potpuno usamljena Jesam kao nikad do sada Odgovaram Sinoć Čovjek Vidio me par puta nakon (dugih) nekoliko godina I svijet i ja sve se manje trebamo Trenutak spoznaje da sam učinila onoliko koliko sam mogla Tamo gdje sam bila i jesam postavljena U svom mikrokozmosu beskrajnome koji ima svoj – kraj koliko
Preletjela jedrilica nebo vitkost krila ali sve je isto samo što nemaš ime praznina je gnijezdo toplog perja jastuka bijela posteljina ostaje iza i ne vraća se htijenjima i planinama u prkos rijeka je poziv koji se ne čuje već uvijek glatko sluti i sve je isto samo što nemaš ime na tamnoputoj zjenici budućnosti
Kormilari neba Pročitaj više »
Ugnijezdila sam se u zlobnoj navici mjesečarenja mareći za svjetlost jednako kao i ona za mene vratila dugove prošlih jutara vjerujući u nepovratnost rezignacije poštara koji zvoni samo jedanput Kako da ne udomim običnu domaću mačku Kad toliko je uporna pred vratima i kome više vjerovati oblim plimama ili razlivenim osekama ionako ih neću dosegnuti
Večeras slavim samoću uz crno vino dostojanstveno bez velikih riječi s ponosom i držanjem tek oplođene perunike pomalo snobovski (Pokušavam se voljeti dodirom riječima tješiti se podnositi okamenjeno srce) U proljeća uvijek prevladavaju zelene boje
Dobrodošla jeseni priđi polako i zagrli me još uvijek čekam tvoju košaru lišća dobrodošla jeseni opet ćemo zajedno Širokom ulicom brojati osmjehe i plesti vijence od južine pričat ću ti o polomljenom svijećnjaku na rukama žonglera bez publike i vremenu što prošlo je kad berači neba ostaviše prazno polje pamuka nemojmo se okretati iza nas
Okvir za prazno srce Pročitaj više »
