Ej ti da da baš ti što tako uspravno ulicom hodaš trebaš li ljuljačku Oprosti ta ti si tako ozbiljan građanin koji se godinama ne vere po nakrivljenim borovima Ali ipak trebaš li ljuljačku – onu moju Što kažeš da se ne sjećaš ni ljuljačke ni krila s kojima sam na nju slijetala Ne vjerujem […]
Šizoidno kruženje prostorom s puno finih pokreta lagana iritiranost zgusnutim vremenom i osjećaj beznačajnosti što me prati u stopu dok prostirem prozirni stoljnjak od rose Par porculanskih oblutaka distancirano promatraju moje ruke kako im pridodaju metalnu oštiricu nježno umotanu u svileni ubrus Umjesto cvijeća na sredini stola postavljam srce Još samo da otvorim prozor i
Nedjeljni ručak Pročitaj više »
Bilo je ljeto. Izašla sam popiti svoju kavu u kafiću gdje sam mogla sjediti sama, ne pričati ništa i biti mirna. Sjela sam i naručila kavu. Pogledala sam malo u desno i vidjela te kako dolaziš i osmijeh tvoj upućen meni. Upitao si možeš li sjesti. Nisam imala ništa protiv jer to si bio ti.
Što će nam ostati ako danas potrošimo svu tugu Kako i s čim ćemo dogodine /ako godine bude/ izlaziti iz sebe ko iz skrovišta Kako ćemo jecati ako danas potrošimo svu tugu i što će nam ostati za bijeli list papira još tako nevin i čist Tek se sluti a već smo spremni pojesti sami
Iza svake pripovijesti leži jedan ubod igle u nepce, jedno uzaludno postponoćno prelaženje mosta, traganje za sazvježđem Velikog medvjeda kojeg su prekrili Aristofanovi oblaci i umjetno prikrivena bolnost gležnja koji viri iz lakiranih cipela. Doći će dan, obećali su mi, kada će u glinenom potkrovlju i sunce biti nalik mjesecu, bdijenje i mjesečarenje na tirkiznoj
I sunce će biti nalik mjesecu Pročitaj više »
Imam tisuću lica a nisam glumica. Ipak mogu za vas biti koketa podvučenih trepavica što se uvijaju pred pogledom. I mogu biti dijete koje se valja po parkovimai razbija koljena pod bremenom uskokrojene haljine. Nisam glumica ali samo za vas mogu biti bludnica što besramno otključava vrata razbijajući vino po bedrima za slučajnog susreta. A
