Imam tisuću lica a nisam glumica. Ipak mogu za vas biti koketa podvučenih trepavica što se uvijaju pred pogledom. I mogu biti dijete koje se valja po parkovimai razbija koljena pod bremenom uskokrojene haljine.
Nisam glumica ali samo za vas mogu biti bludnica što besramno otključava vrata razbijajući vino po bedrima za slučajnog susreta.
A mogu biti i žena ozbiljna u nakani da uspije prošetati bolničkim hodnikom . Ponekad samo ponekad – više zbog davne želje – uspijem postati “poetesa” u ime jeftina dva tri stiha. I odmah potom sam na pola puta do djetinjstva, tada me nema samo za vas me nema.
Imam tisuću lica.
Samo recite što biste željeli danas. Kakva je prilika. Hoćete li večernju toaletu ili rasparane čarape sa zelenim podvezicama. Samo recite mogu sve to za vas dragi moji iz ljubavi i neljubavi želje i neželje prema vama dragim mojim okovima.
Uvijek vaša bezimena. Vi mi dajte ako već niste ime i ulogu. Na njih ću možda i pristati ako mi se i prohtije.
Napisano, 1997.godine