Izgledala si mi potpuno usamljena
Jesam kao nikad do sada
Odgovaram
Sinoć
Čovjek
Vidio me par puta nakon (dugih) nekoliko godina
I svijet i ja sve se manje trebamo
Trenutak spoznaje da sam učinila onoliko koliko sam mogla
Tamo gdje sam bila i jesam postavljena
U svom mikrokozmosu beskrajnome koji ima svoj – kraj
koliko dobrog ili lošeg
Ne znam
Više se ne penjem
Sad još (samo) malo hodam pravo
Na kraju
Svakome od nas preostaje
Čekanje
Kraja
On koji me godinama nije vidio – vidio me
tipičan ili atipičan
Potpuno nevažno.