Ugnijezdila sam se
u zlobnoj navici mjesečarenja
mareći za svjetlost jednako kao i ona za mene
vratila dugove prošlih jutara
vjerujući u nepovratnost rezignacije
poštara koji zvoni samo jedanput
Kako da ne udomim običnu domaću mačku
Kad toliko je uporna pred vratima
i kome više vjerovati
oblim plimama ili razlivenim osekama
ionako ih neću dosegnuti umornim odljevima stopala
brojim brojanice unedogled
jedna te ista rečenica i umor ili je to spokoj
Zdravo Marijo
i smiluj se nama
Kormilarima neba
Zar nisam podla u navici da sve banaliziram
i oslobodi nas nas samih
netko zna kome vjerovati
Ima li taj ime
ili mu nije potrebno
smiluj se nama
Marijo
Jer žena si i imaš srce milosrdno
a već sutra ću ga zaboraviti
praćena plimama i osekama
uskraćena za jedno neprisvojeno jutro
Zdravo Marijo i smiluj se
Kormilarima neba