To sam
surova u istini
podatna riječima koje same nadolaze
skrivena u mašti jednog davno svanulog jutra
anđel i monstrum
kakvom me svjetina želi
svejedno
sumanuta u opažanjima
Majstorovog nepostojanja
slična onoj koja te je jednom susrela
oduvijek željela blizu
negdje
ne uvijek
ali
s vremena na vrijema
tek tako
kako ne bih zaboravila
još jedan od onih snova
što ostaju poklopljeni
noću
dlanom ispod jastučnice