Razbarušenom kosom klauna
skačeš po prašini pružajući ruke zraku
vrišteći ko izumrla pjesma
pokušavaš me podijeliti vezanu na sredini mosta
podijeliti na pola
lijevo stopalo koljeno bedro
lijeva strana pupčane vrpce
tvoje rebro koje su zvali mojim
lijeva dojka
lijeva strana srca ona unutrašnja najdublja najkrvavija
hoćeš
samo pola usne
lijevu nosnicu i lijevo oko
a hoćeš li i pola tuge
polovinu dugotrajnog ludila
usađenu lijevu stranu moždine
što izvire kroz krunsku čakru božanske velikodušnosti
ili pak samo svoj dio ležaja
kojeg ćeš nečujno napustiti jutrom prije nego se probudim