Što će nam ostati ako danas potrošimo svu tugu
Kako i s čim ćemo dogodine /ako godine bude/ izlaziti iz sebe ko iz skrovišta
Kako ćemo jecati ako danas potrošimo svu tugu i što će nam ostati za bijeli list papira još tako nevin i čist
Tek se sluti a već smo spremni pojesti sami sebe u nakani zavjetne šutnje kao zalog za bol što slijedi
Ne nemojmo tugovati danas ne toliko jako kao da nam je posljednji dan kao da nam je posljednja bol
Bit će toga još samo za nas vas mene tebe oko svakog prsta po jedna suza više –
Što ćemo s vlastitim srcem ako mu svu tugu danas potrošimo