Trebalo bi biti poznato kako osobe iz spektra autizma vide najprije detalje i iz detalja prelaze na širi koncept cjelokupne slike.
Reklo bi se: “od drveta ne vidimo šumu” , nadodala bih – barem ne odmah kao neautistične osobe.
Može se to shvatiti kao teškoća i često nam jest teškoća.
Ali
Isto može biti i prednost.
Prednost za razotkrivanje laži od Istine.
Jer Istina u sebi ne može i ne smije sadržavati niti jednu jedinu laž.
Ne čudi me stoga zašto vidim u mnogim kriminalističkim serijalima koje iznova i iznova gledam, one čudne talentirane istraživače kao autiste.
Hiperfokus im ne jenjava sve dok ne otkriju svaki detalj koji dovodi do: počinitelja zločina.
Iscrpljuju se do krajnjih granica, istražuju, slažu sliku, svaki detalj mora dati savršeni mozaik koji se ni sa čim ne može opovrgnuti.
Istina je jedna.
U njoj nema mjesta niti jednoj laži i zato sam zahvalna što sam upravo ovakva kakva jesam.
