Ono što napišem to i mislim.
Nemam subteksta.
Kad napišem da me nesto plasi onda je to istina.
Anksioznost kod osoba iz Spektra autizma je tema o kojoj se danas jako puno pise I zna.
Ako moram proživjeti autistični anksioznost koju mi donose neprilagođena komunikacija i prostori moram li prozivljavati i onu drugu koju mi donosi ono sto je nepoznato i u sebi nosi sadržaj koju i neurotipičnu osobu plaši?
Anksioznost mi kao osobi s nevidljivim invaliditetom dodatno otežava život i umanjuje već bitnu smanjenu kvalitetu života.
Tema o kojoj pišem je moj specifični interes.
Što je specifični interes kod autističnih osoba može se naći na internetu.
Moj specifični interes na ovoj stranici je autizam kod verbalnih odraslih osoba bez intelektualnih teskoća i tu temu provlačim kroz gotovo svaku objavu i kroz sve druge meni bitne dijelove mog identiteta.
I kad govorim o kršćanstvu i duhovnosti govorim iz iskustva autistične osobe.
Meni je moja duhovnost i moje vjerovanje doslovno spasilo život.
Taj dio mog identiteta mi je najbitniji i najvrjedniji.
Bez tog segmenta sebe danas ja ne bih bila živa niti bih pisala.
Zato kad kažem / napišem da mi je nešto važno znam zašto to govorim.
Na kraju ću završiti na potpuno novi način za ovu stranicu, možda drugi put spominjući duhovni aspekt mog postojanja:
Isus Krist, Sin Božji, moj Bog i moj Spasitelj nije nikakav “vojskovođa koji donosi nemir i ratove”, On je Bog Mira, Bog Svjetla, Bog Milosrđa.
I umro je razapet na križu za svakog čovjeka.
Po krštenju sam postala članom Katoličke Crkve.
Takvom ću i umrijeti.