U utorak cijelo poslijepodne i noć provela sam zgrčena , plačući.
Još jednom je cijeli moj sustav počeo padati i raspadati se.
Dogodilo se to nakon što sam se izložila i suočila sa “nedobrim” u drugoj osobi, kad sam se odista uvjerila kako osoba koja je imala moje povjerenje laže, manipulira me i koristi svo svoje znanje i naučene vještine da me ponizi, uvrijedi i uvjeri da sam “luda”, da ne znam što govorim i kako mi je ta osoba uvijek htjela “samo pomoći”
Na moju sreću, imam prijatelje koji su mi tu noć pomogli.
U jednom trenutku sam bila u iskušenju zvati Centar za krizna stanja ali stala sam, razmislila o mogućim posljedicama i nisam zvala.
U srijedu sam se pokušala odmoriti.
U četvrtak sam morala fizički otići kod te osobe uzeti nešto što sam tražila i znala sam da to trebam imati.
Srijedu na četvrtak noć, kako je to i uobičajeno kod mene, nisam spavala.
Negdje oko 6 ujutro, odnekud je nastao potpuni kaos u glavi, sve u što sam bila sigurna, sve što sam vidjela crno na bijelo, negdje je nestalo i u mojoj glavi se pojavilo pitanje: što je sa mnom, jesam li ja luda, jesam li ja sve umislila???
Sve ovo se događalo u mojoj glavi, a trebala sam se otuširati, naći čistu robu, kontaktirati prijateljicu koja je me je prebacila od točke A do točke B.
A sumnja u mojoj glavi je bila sve jača i jača. Sumnja u samu sebe.
Potom je odnekud pojavila se druga misao koja je govorila: Izdrži, izdrži, izdrži samo još malo, sve ćeš znati kad dobiješ papire koje tražiš.
Tako je upravo i bilo.
Uspjela sam se otuširati, odjenuti, počešljati, staviti u ruksak ono što mi treba i ući u auto moje prijateljice.
Odjednom sam postala mirna. Gotovo pa ravnodušna.
Takva sam se i susrela s tom osobom.
Uzela papire i otišla.
Kad sam pročitala što u tim papirima piše, znala sam: nisam luda, ne umišljam, ne lažem i ne ta osoba mi ne želi pomoći ta osoba će učiniti sve da mi naudi.
Međutim ipak sam još jednom uspjela : otići i ne okrenuti se.
I vidim osjećam i znam: nikad više neću biti ista.
Jedan dio mene je doista nestao u toj vatri koja je dugo vremena plamtila.
Ali ipak, živa sam i jesam.