Dakle, u nekom prošlom životu susrela sam jednog čovjeka, virtualno. On je često slušao ovu pjesmu. Često sam mislila da mi nije prijatelj, a i on za mene, toliko smo puta jedno drugog doveli do ludila, on tvrdoglav, a tvrdoglava i ja… ali jedno mi nije bilo jasno. Nije mi bio izbor njegove glazbe. Glazba koju je on slušao govorila je o njemu nešto potpuno drugačije. Govorila je o njegovoj osobnosti koja je bila opozit onoga što sam ja “mislila” da on je. I danas, taj čovjek, mi je pokazao da on doista jest prijatelj i to onaj za koga se može reći: on je uvijek tu, i kad ga vidim i kad ga ne vidim. Deset godina poslije on je još uvijek tu. Hvala Ti.
